To sam mozhda u nekom udzhbeniku prochitao, sigurno. Mislim, jesam 100po100 (a, kako sam samo to lepo napiso ;))Nash ono kad si pred kraj radnog vremena, ili pred kraj necheg malo mukotrpnijeg, a znash da je kraj uskoro, evo ga samo shto nije, i onda si mega veseo i imash energie kolko osh, i iako ti se sve vreme spavalo sad si najbudniji i planirash da cesh posle planine da rushish. U takvim trenucima i neprijatelji postaju prijatelji, prisecash se i nekih ljudi koje nisi video godinama, razmishljash tada i o tome da ih pozovesh, da se vidite. Ma ochisticesh i sobu i stan i kucu posle, i ici cesh i na trening i u teretanu, choooveche kolko si samo raspolozhen.I onda kao dodje taj trenutak da je kraj muci, i kao krenesh sa tim nechim chemu si se nadao ceo dan, i onda onako umor, ma ne mora to sad, ma chucemo se neki drugi dan, nije ni soba toliko prljava, a i ona planina je sasvim okej velichine i na pravom je mestu.