Kako je totalno glup dan. Jedan od onih dana kada je totalno dosadno i jednostavno glupo. Od kreveta do fotelje, od fotelje do kreveta i nazad. Vrtiš kanale i klikćeš mišem. Bolest. A najgore kad se navučeš na sitnice. Za kratko vreme. I puf, više ih nema, a ti zaboravio kako se ono beše živi bez istih. NIje to to. Kao, promenio si se. Važi. Kolko bi prsli ljudi da recimo ukineš mobilnu telefoniju na par dana. Kapiram da bi se organizovala neka kolektivna samoubistva sa beograđanke, geneksa ili nekih svemirskih lokacija. Uđeš u autobus i nije ti dobro. Čak i babe šalju smsove dedama koji igraju šah pred zgradom, da krenu lagano ka kući jer su kupile kvalitetno sranje na pijaci, pa taman dok stignu do.. nebitno. Deda je šmele, on ima hendsfri.. Jače su mi cice koje drže telefon u krilu, i već posle dve stanice kriziraju kako to da ih niko ne zove, niko ništa ne šalje, pa onda vrte onaj telefon po rukama sa “nisam valjda nebitna” pogledom… Dok gazda vozač opušteno galami u svoju predratnu nokiju i maši stanice za po tri autobusa. Toliko je dosadan dan, da i kišu mrzi da padne. I onda od muke četuješ o dosadnom danu. I na trenutak pomisliš da nisi u pravu. Ali samo na trenutak:[i]- danas je dosadan dan- štooooo? :)- pa dosadno je.- meni bas extra- što?- napokon sam se naspavala[/i]e jee. woohoo, kako mi je zanimljiv dan, spavao sam do popodne, i sad se razvlačim. F5, F5, novi komentar. Šalim se… bar će večeras biti zanimljivo. Hoće li Romanov Čelzi baš u Moskvi konačno uzeti tu ligu šampiona pa da se sklone više, smorili su. Sve je to namešteno.. Čekaj samo Brankica da umeša prste u te njihove kombinacije. Zapevaće se večeras “he comes from Serbia, he’ll fuckin murder ya”, iz fotelje naravno. Brate, kolko dosadan dan. Odoh da jedem. Ćao.