U uređenim društvima postoje piramidalni sistemi koji se godinama temelje na određenim vrednostima, koji garantuju konačni uspeh. Uspeh kao takav donosi materijalno dobro, mir, ali i ugled, poštovanje pojedincu i porodici. U najbanalnijem slučaju, potrebno je dete uvesti u zajednicu preko školovanja, nakon sticanja diplome, pronaćiće posao, oformiće porodicu, napraviće novo dete i s njim odraditi isto. U slučaju skretanja sa puta, jasno su postavljeni zakoni i pravosudni sistem koji je u stanju da pojedinca izoluje iz zajednice, pokuša da ga preobrati ili zauvek odstrani kao nepoželjnog. Nema previše filozofije, kao članu društva tvoj put je zacrtan i ako ga prođeš, ispunio si svoj cilj. Za slučaj pokušaja da se čitav taj razvojni put i smisao života kod prosečnog člana društva dovede u pitanje, pobrinule su se poštapalice poput religije, televizije, filmova, itd.. Nije sporno da će i ovaj današnji sistem propasti/evoulirati u nešto novo, ali trenutno je tako i tu nema puno prostora za odstupanje.
Šta se dešava kad bi u Srbiji primenili takav pristup? Sa ili bez diplome, prosečan član zajednice je uglavnom nezaposlen, živi sa roditeljima i ne razmišlja o sopstvenom detetu pre tridesete. Ako se slučajno desi trudnoća u vezi, dese se i neplanirani brakovi, pokušaj primene gore pomenutog sistema, za čiji uspeh ovde ne postoje garancije, i tu nastaje problem. Diskontinuitet u razvoju društva koje ne zna ni granice sopstvene države, društva koje je tokom života u izolaciji izgradilo sopstvene sisteme vrednosti, gde se poštapalice zdravog sistema koriste samo kao sredstvo za poricanje postojećeg, prvi su jasni znakovi da je sve urušeno već u korenu i da smo navučeni na nešto ozbiljnije.
Ovo je dakle savet tim slučajnim mladim roditeljima, a i svima koji su u fazonu da promene svoj život nabolje. Dete još kao malo treba voditi na stadion, da zavoli tribinu. Negde nakon osnovne škole, treba ga samostalno pustiti u kop. Tamo će se socijalizovati, stećiće prijatelje i naučiće zakon jačeg. Kada se izbori za svoje mesto na tribini, potrebno ga je usmeriti ka dilovanju droge. S obzirom na društvo u školi i na tribini, lako je moguća brza zarada. Treba ga ograničiti na prodaju isključivo u tim znaš me/znam te krugovima, kako slučajno ne bi prerano došao u konflikt sa zakonom. Nakon punoletstva, treba ga učlaniti u stranku. Angažman u omladini neke stranke dosta će mu pomoći kasnije. Ako se pravilno razvijao u društvu, negde oko dvadesete, zaradio je već dovoljno novca da može da kupi diplomu. Kao član stranke, sa diplomom, negde oko dvadesetpete, umuvaće se u neki upravni odbor javnog preduzeća (najsrećniji postaće poslanici), i tad mu preostaje samo da nađe ženu s kojom će produžiti lozu. Preporučljiva je potraga po beogradskim splavovima, jer ipak želite lepo unuče. To je u kratkim crtama sistem za uspeh.
Prednosti ovog sistema su što postoje velike mogućnosti za odstupanje u svakom segmentu i nijedno ne dovodi u pitanje konačan uspeh. Možete recimo i sa pedeset godina početi da dilujete, ićiće teže s mušterijama i to, ali za dvadeset godina, sa kupljenom diplomom adekvatnog fakulteta, možda postanete Krkobabić umesto Krkobabića. Nikad se ne zna. Možete se zaustaviti i recimo na tribini, tamo provesti duži period života, nešto kao asistent na fakultetu, ili postati ozbiljan diler, imati dilere koji će raditi za vas. Možete i da se drogirate, da vas boli uvo i za sistem vrednosti i društvo, a dal je ova srpska postavka nazadna ili budućnost, svejedno. Ukoliko upadnete u problem, neko već zna nekog ko može da vam pomogne da se izvučete. Ako ipak istrajete i dođete u taj gornji nivo piramide, razumećete zašto ste i uspeli. Čitav taj gornji sloj društva zapravo živi od problema koje stvara naš novi sistem, tako da je svima u interesu da takav i opstane. Zato je potrebno da na vreme prihvatimo činjenice, prestanemo s poricanjem i pojurimo ka svojoj foteljama. Za dobrobit majke Srbije, tri, četiri, sad!