Al repujem o repu jer rep je predivan
– Blokovski
Tete su u disku a mi repamo o repu, zašto mi to radimo ne seća se niko,
znao si da sam tvrd ali ne ovoliko
– Vojko Vrućina

Jedini Skubijev zahtev za ovu novu kompilaciju je bio da ne budu pesme o “sečenju hejtera liričkim mačem” kako on to kaže, već da imaju neku temu. Vezano za to, dosta nerep ljudi kod nas ne razume zašto to reperi repuju o repu, i podrazumevano odbacuju takve repere kao dosadne, a prihvataju sve one koji imaju raznolike teme, što je posledica neiskustva, površnog slušanja, i možda malo samopovlađivanja.
Za mene je i dalje je najbolji rep ni o čemu, mislim kad je dobar i zabavan. Zato što tad nikad ne znaš šta će sledeće da se kaže, ovako kad imaš neku temu – znaš otprilike.
To o čemu je pesma nema veze sa samom pesmom, kolko je dobra pesma zavisi od matrice i stihova i kako su odrepovani. To ti je kao, klasična kompozicija, pa sad labudovo jezero ti je bolje od ne znam neke aperture IV jer više voliš životinje. To o čemu je pesma uopšte ne utiče na to da l je sadržaj zanimljiv, to koja je tema pesme nije uopšte garant da tekst neće biti dosadan. čak, vrlo često su pesme sa temom dosadnije od onih bez teme pošto se tema obrađuje dosadno i površno a pošto se repovi o repovanju smišljaju mnogo puta onda si prinuđen na inovacije.
Svakako je većina pesama dosadna bez obzira na temu (jezik ili žanr) što takođe treba uzeti u obzir.
Ne utiče neka objedinjujuća tema značajno na iskustvo slušanja, više je u fazonu vidiš kul temu i pomisliš “jao vidi zanimljiva tema”, pa se poraduješ na tri sekunde ali to nema veze sa slušanjem.
A repovanje o repu je inače samo nasleđe i tradicija od betlovanja, kad su ljudi repovali a još nisu snimali rep, kao dignite ruke gore i sve ostalo, kao što se Erik Klepton verovatno ne vozi u vozovima kao klošar verovatno to i dalje spominje kad pravi neke bluzi pesme.
Nije to neki sad svestan izbor aj da ispoštujemo tradiciju nego prosto onaj ko uzme da svira bluz je pre toga slušao hiljadu sati bluza i onaj ko snima rep je slušao hiljade sati repa i ako većina toga ima neke klišee, njemu će uvek da pada napamet kad sam smišlja nešto što je u maniru tih klišea, i neće sad na primer Emef Dum kad mu padne napamet “Order a rapper for lunch, and spit out the chain”, on da kaže sebi kao: “e ne ipak neću ovo, mislim jes da mi se sviđa, al neću da stvaram napetost, a i na koje to repere ja uopšte mislim?”
To je jednostavno kliše koji sam sebe večno održava.
Zato je i toliko dobro kad Vojko Ve kaže, repamo o repu, zašto mi to radimo ne seća se niko. Mogao je da kaže, nemamo pojma zašto, al nije to fora nego je bio neki razlog pre sto godina i održao se.
Takođe je smešno što mu je odmah naredna linija posle toga: znao si da sam tvrd al ne baš ovoliko. Odmah se vratio na temu znaš, haha, samo je imao kratak lucidni momenat kao kad u snu shvatiš da je san i onda nastavio po starom da bude reperomrzački reper.
Zato je i Kajblo u pravu kad kaže repujem o repu jer rep je predivan.
Kao što neko reče, možda Gejzop Rok ali nisam siguran, reperi već 30 godina smišljaju kako da kažu “jebi se” bolje od ovih pre 😀
Tako da, za pregled raznih načina na koji reper može svom zamišljenom omraženom kolegi da kaže jebi se, poslušajte našu najnoviju pesmu:
httpv://youtu.be/Tl5WHXLjrYc
A ako i dalje mislite da je rep o repu dosadan, sačekajte Skubijevu kompilaciju.