Ovaj blog je o svemu i svačemu što mi je padalo na pamet jutros od kako sam se probudio pa do trenutka kad sam seo da ga napišem. Svašta se spominje u njemu, ima trudnih kobila, propagande u čitankama, mog doručka, bitlsa, citata iz narodnih bajki i mnoge druge stvari, ali ipak je ispalo predugačko, i ne postoji naročita tema koja objedinjuje sve te delove. Jedino preporučujem da baciš pogled na treći paragraf (računajući ovaj kao prvi), jer u njemu imaš link za novu Wu Tang pesmu. Kad sam otvorio novine za doručkom, na trećoj strani je bila slika neke poslanice sa velikom kragnom, ne znam kako se zovu te kragne, ali nešto je vikala onako ljutito, a pri tom je mlada žena, pa sam pomislio kako je cepljiva. Do nje je bila arhivska fotografija ružnog Tijanića sa jež frizurom, crvenim licem i nekom idijotskom I’m sofa king… grimasom. Kad sam krenuo da čitam tekst, posle dva reda sam ustao i sišao dole da bacim pogled na sajt nju jork tajmsa na internetu, ne znam zašto, ne pratim stranu štampu il tako nešto, nego eto čisto zbog ne znam ni ja zašto.Iii naravno onda sam usput bacio pogled na par foruma pa sam naišao na onu pesmu novu od wu tanga, sa melodijom iz “while my guitar gently weeps” što je svira Džordž Harisonov sin (mislim u wu pesmi). Evo linka: http://www.zshare.net/download/3999582dd11b76/ Obrati pažnju kolko rae smara, a loš je i u onoj shut your fucking mouth i u još nekoj pesmi što sam pre par nedelja skinuo sa spinemagazine-a. Al brzo sam našao i neku drugu verziju ne znam tačno šta je, uglavnom na istu matricu samo goust, haha kakav deliveri, skini i to: http://www.sendspace.com/file/e2ljpv Tu drugu verziju sam pustio jedno pet šest puta, i onda mi se zavrtela melodija, pa sam pustio i original verziju od bitlsa, pa sam onda časak otišao na vikipediju da vidim šta piše o toj pesmi, i pisalo je da je jedan dan Džordž Harison odlučio da napiše pesmu od prvih nekoliko reči na koje će naići kad otvori nasumičnu knjigu sa police, i naišao je na “gently weeps”.Pomislih reko aj moram i ja sad da idem gore da otvorim bilo koju knjigu i da vidim da li će da mi se ukaže neki klasik, i na putu do gore sam prošao pored svog doručka i otvorenih novina sa slikom cepljive poslanice koja je sada bila naglavačke u odnosu na mene, ako možeš da zamisliš, pošto su novine bile okrenute za 180 stepeni u odnosu na mesto gde sam stajao. Poza 69 pomislih. I onda reko velim, aj prvo da doručkujem pa ću posle da se bavim glupostima. Usput sam i pročitao tekst, izbila je frka u skupštini, odbor za ravnopravnost polova zahteva da glavati Tijanić podnese ostavku, zbog jedne epizode 48 sati svadbe. Trebalo bi da producenti svih tih idijotskih emisija daju ostavku iz ovozemaljskog života zbog bilo koje epizode al aj sad. Ono što je iznerviralo poslanike je epizoda valjda jučerašnja, u kojoj se mladoženja hvalio kako tuče mladu, a majka mladina još to podržava, kaže: ako, zaslužila je. Mada posle u Glasu piše da nije ništa posebno, samo šamarčić tu i tamo, zbog ljubomore, nije sad da je ubija. Kaže još, nekad žena i oće da je muž tuče. Tako je sve to bivalo da su Džet Li Romeo must die i Julija izazvali skandal, jer kako da RTS kao javni servis, za koji se još plaća, promoviše brakove gde muž tuče ženu hehe. Baš dramatično, a i taman završih doručak.Odem gore i kao što sam se i dogovorio sa samim sobom izvadim knjigu na slepo, i bila je to antologija narodnih bajki srpskih. Otvorio sam je gde sam stigao, malo na slepo švrljao prstima po strani i zaustavio se na sred neke rečenice u kojoj je stajalo: “ti ne mariš što ću ja da poginem”, ili tako nešto. Ma nema pesme od ovoga rekoh. Hmm, aj da probam opet ko ga šiša siguran sam i da je Harison tek ubo iz treće. Ma ništa korisno ja nisam našao, al sam na kraju počeo da švrljam po knjizi i da je čituckam pošto je dosta tih bajki bilo oko stranu i po, a i fotelja u kojoj sedim je udobna. Uh moram ovo kraju da privedem. Uglavnom neki naslovi su bili poznati, tipa “nemušti jezik”, to zvuči ko nešto iz čitanke, i desilo se da je kraj te bajke baš onako se tematski uklapao sa člankom koji sam pročitao malo pre, zbog čega sam i uzeo da napišem blog, sad neće to biti neki spektakularni pančlajn posle ovolkog čitanja nego eto završiću time: Ustvari vidim sad da je predugačko sve da prepisujem pa ću znatan deo prepričati. Znaš ima sad taj lik koji se obogatio pomoću toga što razume jezik životinja, i jedan dan se on vraća svom imanju na konju, a iza njega žena jaše kobilu. I on čuje kako konj kaže kobili: što si tako spora jeote? A kobila kaže: pih, lako je tebi, ti nosiš jednog, a ja tri komada, ja sam skotna, tu je i ova ženturača gore, i još je i ona skotna, to jest trudna. Tu se naš nemuštiglota nasmeja, i žena počela da ga smara: što se smeješ što se smeješ? A on inače ne sme nikom da kaže da zna nemušti jezik, jer će da umre čim nekom to bude rekao. On kaže: Ma ne smaraj ženo smejem se bezveze. A ona nastavlja da ga smara: što se smeješ što se smeješ? Ma koji ti je kurac jebote pusti me u pičku materinu smeje mi se. Što se smeješ? Što se smeješ? E, tu mu dojadilo, i kaže on: pa brate, ako ti kažem zašto se smejem, umreću razumeš. Što se smeješ? Što se smeješ? Dobro reko, ko može da živi sa ovakvom alapačom, iznese on kovčeg ispred kuće, legne u njega, i kaže: evo sad ću ti reći što se smejem, i odma ću da umrem. I tad dođe kuče njegovo, svo smoreno onako, tužno. Ovaj vidi kakav je pas dobar, i kaže ženi da mu donese leba. I pas neće da jede, al naiđe petao i krene da kljuca leba. I kuče mu kaže: jeote što si prso tako gazda nam umire a tebi je do jela? A petao, petao je pimp, pita što će da umre? I sad kuče mu objasni celu tu situaciju sa ženom i sve kako ga smara da joj kaže i to. I petao pogleda i kaže: ko ga jebe, “pa nek umre kad je lud” (to je citat), ustvari odavde mogu preneti ceo citat:”Pa nek umre kad je lud. U mene ima sto žena, pa ih svabim sve na jedno zrno proje kad gde nađem, a kad one dođu ja ga požderem. Ako li se koja stane srditi, ja je odmah kljunom, a on (tu misli na gazdu) nije vredan jednu da umiri. Kad to čovek čuje, on ustane iz sanduka, pa uzme batinu i dozove ženu u sobu: “Hodi ženo, da ti kažem.” Pa sve batinom po njoj: “Eto to je, ženo! Eto to je, ženo!” (BIIIIIIIITCH prim. ist.) I tako se žena smiri i nikad ga više ne zapita zašto se smejao.”hahaha 😀 Javni servis Srbije dakle promoviše šamaranje žena u najepšoj tradicjiji srpske narodne bajke u kojoj heroj tuče batinom trudnu ženu, a u čitankama je neka cenzurisana verzija iz koje radoznali đak ne može da crpi narodnu mudrost. Hehe, da li je iko ovo pročitao celo? :s