Jutros kad sam izašao iz studija, mirisalo je na morsko jutro. Pelikani i sranje. Plaža, pesak, čuo sam talase jebote. Zablejao sam u dvorištu, u majici kratkih rukava. Sa svrakama. Ne na majici, u dvorištu. Kratkih rukava. Rekla mi jednom jedna devojčica, kad se srela sa ovim blogovima, da baš volim da pišem o sebi. Ne pišem ja o sebi. Pišem tebi. I tebi. Uostalom, sad kad smo napravili forum, ni ne moramo ništa da pišemo, snimamo, miksamo, izdajemo. Verovatno sam zato u pola sedam izašao iz studija. Ne, nisam Deniro, pa da kao sad ne spavam jer završavam album. Zablejao sam na onom majspejsu. A nisam ni odgovarao fanovima kao što je Danijel. Trazio sam neku kul cicu, da se divim slikama i to, pošto sam uspeo da se posvađam i sa ženom u toku večeri. Znao sam jednog lika koji je redovno, svake godine raskidao sa ribom pred dan zaljubljenih, da bi izbego da je izvede negde, ili da joj kupi nešto. Car. Nego, nađem savršenu novosađanku, sa tetovazama, pirsinzima, u topu joj moji omiljeni bendovi, a ima i galeriju slika na nekim plantažama marihuane, bongovi i još trista magičnih detalja oko nje. I tu kao odmah, a jebote, odakle si se ti stvorila!? I kliklik tako još malo, tamo, vamo, smorio sam se, sve neka emo dečica sa drečavim pertlama i sranje, i vratim se na ovu moju vojvođanku, gledam, čudno nešto piše Novi Sad. Netherland. Jebem ti slepca, a i kuras postoji riba u Srbiji koja sluša Eyedeau i ceo taj fazon. Uostalom, imala je ružan osmeh. Nema veze, bar sam pripremio svih jedanaest pesama sa Suprimom za naš album, pa mi bilo lakše. A, realno, ne snimam ja toliko koliko drugi ne snimaju. Pesme. Jao, radivizija je izbacila još jedan najjači dizajn u istoriji dizajna, a ja drugu godinu za redom osvojih titulu za demo album godine. A i za demo pesmu godine. Baš mi nekako drago što to mogu da kazem, iako nema neki poseban značaj, al kao, hvala vam svima, mir u svetu i samo lagano. Šta još da ti kažem dragi dnevniče? Pišem o sebi. Svašta. A isto nisam se požalio, neke glupače srale mi da mrzim žene, zbog onog bloga “Tijana, izvini”. Ne mrzim žene, mrzim glupače. Aj, pozdrav, dosta je. btw, ovaj blog nema ni jedno ć sem ovog!