Dzutim, sanbe, zajeban, zanru, bicharke nose tangu, mene bole racku, rimsoni u facu, beat cepa vanglu, ponashanje je bahato pa startuje me pandur, gospoda! Niko ovde ne nosi kravatu, i ne zanima nas ko si, ionako nosish masku, nauchio u hudu, zato nema me na faksu, imam praksu, al’ se ne muchim da objasnim seljaku, koga libo gljiva shto si ti u bedaku, ko fura kajlu, kara besnu ravu, ko vari spravu… Ko ima chupri, ko je real, ko se sprda, koga bole tuki, ortaci shto su pukli, svi raspadi iz kraja, bez shljake, motiva, ista bolest nas spaja, za sve vas shto vechito se skidate sa pajda, i blajvite za kvoter, koga boli kara, 43-23 ne moze da rismo, Buki, Prezla, ko ih ne zna, svi znaju mi smo vi vi (vi vi) vi vi Vijetnam! I boli nas kurac za vas… Vi ste shljam, necu na vashe liste, tu da se furam, u hudu cu da purnjam, bez sisa, glamura, svih tih sranja shto ih furate i zovete kultura, sve je to in, al’ koga bole kurac…That is all.