Ponekad fali doza idile kada je napolju ovako nedefinisano vreme. A ne valja nam kada je sneg, ne valja nam ni kada je leto i 35+. Jesmo li mi uopšte predviđeni da živimo na ovoj planeti? Ako jesmo, zašto ne bismo samo otresli taj znoj sa čela uz jedno:  „Jess, toplota, too!“ Ne kenjam ja sada o celom čovenčanstvu preskačući sebe. Ja isto preferiram idilu, naročito zimsku, jer mi je leti jebeno prevruće. Džungla od betona. Bukvalno je to izraz, bez obzira što mi je sad užički reper u glavi kad to spomenuh. Ako sam na moru, onda mi nije vruće, super mi je. Drugačija je klima, drugačiji su prioriteti za dan koji teče. I volim noću da otvorim prozor u kolima i pustim Kandu, Kodžu i Nebojšu. Ne puštam često rep, jer prolazim pored suviše osnovnih škola do kuće i osećam se kao diler ili pedofil ako su Rijana ili Bijons na refrenu.  „Ovde i sada, oslobodićeš se“ kaže Nektarijević u pesmi. Brejkersi imaju u pesmama dosta slobode. I to super sedne ako samo kruziraš polako bez žurbe, i diviš se slobodi koju imaš. Jer bez obzira koliko usran bio život u ovoj zemlji, pomisli na neke ljude u zemljama petog sveta i njihove probleme: „Oh sranje,danas nam svima seku glave“.
Od aktuelnosti, sada su u centru pažnje ljudi koji gledaju turske serije sa nekim Sulejmanom osvajačem. Ljudi koji ne gledaju mrze ove druge uz izgovor da nam je taj isti baja jebao sve po spisku pre x godina. I to je jedini izgovor. Ok, ja volim da pogledam sve što ima veze sa Hitlerom, iako je taj čovek ubio i previše ljudi. Opet, kapiram da je  to druga stvar, ali to ne znači da neću voziti nemački auto, ili piti nemačko pivo. Ti isti ljudi koji to govore puše šiptarski skank. Pa o čemu pričamo? Najveći problem oko tih serija je sasvim druge prirode. Zašto nema serija gde se govori o lozi Nemanjića, o Dušanovom carstvu, o naseljavanju Raške i Duklje? Zašto je teže snimiti jednu takvu seriju od 3 verzije ranjenog orla njene majke na mirisu balkanske kiše? Zar nije sramota te urednike i reditelje što su „Otpisani“ snimljeni pre 38 godina, 5 puta jača serija od ovih u „modernoj produkciji“. A i ta turska i grčka sranja ionako gledaju samo matore žene , keve i ostale podvrste žena. Ne one sa tetoviranim rukama, ne one koje slušaju dobru muziku, ne one koje te bude prstima. Prema tome, nije preša čo’če, uživaj i opušti se.
httpv://www.youtube.com/watch?v=xaUqKDCCMF0
Moram još i da kažem da je rođendanski koncert Partibrejkersa bio surovo dobar. U par navrata imao sam osećaj da me je Cane uvukao u neki drugi svet i na tanjiru mi servirao svaki stih iz određene pesme. Kad su izvodili „uličnog hodača“ bukvalno sam bio na nkeom mini putovanju u glavi. Nestvaran trip. Još ispred nas deca od 13 godina bez roditelja. Sa sasvim pristojnim ponašanjem. Volim kada vidim dobru decu, jer imam strah da, ako ikada budem imao svoju, će paklen posao biti očuvati ih pored svega ovoga.
Ljubim vas, ljubim vas, glavom, glavom kroz šoferšajben!