Još nedelju dana i snimam intro za pesmu “Dva nula nula sedam, ja sam Blokovski, Spirit Blokovski.” Prođe ova raspala godina, jako čudna, ni dobra ni loša. Previše pasivna sa previše aktivnih momenata. Previše razočarenja i previše oduševljenja. Previše praznog hoda, previše crnih rupa. Godina u kojoj je previše ljudi pokazalo pravo lice. Previše njih je nestalo, previše ih se pojavilo. Sve je bilo nekako… ..previše. Previše tačaka za jednu godinu.Ne, ne mogu sve utiske sabrati, ni izdvojiti neke stvari, čudno. Imao sam drugačiji osećaj kad sam seo da napišem ovo, sad shvatam da na prvi pogled prazna dvehiljadešesta ne može stati u jedan blog. Al sve je bilo nekako spontano, gubiš i dobijaš, totalno neplanirano. Izmene ko na tekmi kad se povredi iskusan igrač u kog imaš poverenja, i onda umesto njega uleti neki kog nisi primećivao, i on pokida kolko je dobar. I taman se navikneš na to, a drugi dobije crveni karton, pa ponovo menjaš taktiku. Al, prijateljska tekma, ne igraš zbog rezultata nego zbog sebe. I evo me sad, sa totalno drugim timom u odnosu na onaj s kojim sam započeo. Al ne mogu reći da sam slabiji. Ni jači. Dovoljno je – drugačiji. Skroz carski rez.I u ovom zlatnom preseku godine koji se upravo desio u mojoj glavi, ali ne i pred vašim očima, izdvojiću praznih desetak dana, mislim da je bio avgust. Noćne smene sam provodio čitajući knjige i pišući tekstove, uz poneki sms i možda sat dva dremanja. Preko dana nisam mogao da spavam jer je bilo vruće. Činilo mi se da sam sam u gradu, možda ne tamo, ali sigurno u svom svetu. A Mladi Mauzer me je baš negde u tom periodu naoružao opasnom kolekcijom instrumentala, pa je ishod bio logičan. Posle par dana razvlačenja, izvadio sam svesku tekstova koji su plakali da ih prenesem preko bita, upalio sam predpojačalo i to je bilo to. Danas na svom kompu imam folder Blokovski – Toplomer, sa desetak pesama koje se svađaju da li će se i koja prva predstaviti vama. Jedna se davno iskrala iz foldera pa sam odlučio da je plasiram i zvanično na našem sajtu ([i]dugo, dugo sam se dvoumio dal joj je ovde mesto[/i]). U pitanju je pesma “Neke Stvari”, bit Atmosphere – Instrumental For Fight To Write, snimana je u vrućoj sobi Kajblo Rekordza, a za miks i sve ostalo sam jedini krivac ja. Eto, toliko od mene za ovaj put.Pozdrav dobri ljudi.