Pesma 26. mart našla se na stranicama hrvatskog hiphop portala, uz kratak info i reklamu na naslovnoj strani. To je jedna od onih pesama koje se verovatno neće naći na nekom izdanju, pesma koja može da zaživi samo tako što će biti puštana u nekim rep radio emisijama, dostupna ljudima preko tih internet stranica, ili će se narezivati s diska na disk, od ortaka do ortaka. Kako u Srbiji trenutno postoje maksimum dve radio emisije, i jedva jedna stranica koja se bavi dešavanjima na sceni, postavlja se pitanje kako prezentovati svoj rad ljudima. Uslovi i mogućnosti za tako nešto su neuporedivo bolji nego što su bili pre desetak godina, a imam utisak da je tada bilo mnogo lakše saznati ko, šta i kako radi u tom repu. Ovde stvari stoje ko kad klincima daš da igraju fudbal, svi hoće da igraju špica, svi hoće da repuju. I svi nešto petljaju, snimaju, više se kućnih studija pravi nego demo albuma, a za te ljude niko ne zna sem njihovih ortaka… ..i posetilaca raznih foruma. A koncentracija retardiranih ljudi sa svemoćnim znanjem o rep muzici na tim forumima je toliko neverovatna da je bilo kakva mogućnost za razvijanje ozbiljnih priča i rasprava odavno nemoguća. I tu se zatvara krug. Šta raditi? Pa, ništa. Uzmeš od ortaka neku kameru, snimiš niskobudžetni spot i isti se zavrti na stanicama poput IBC-a, Balkanmedije i sličnih. Ili to, ili da sediš kući, gledaš šta se dešava i smeješ se svim tim reperima, jer koju god opciju da izabereš nećeš mnogo stvari promeniti. Da, sad sam se setio, možeš i da otvoriš myspace i da ti 50 Cent bude frend. 🙂 Pozdrav!