Kad posle četrdesetak dana na moru dve noći zabodeš na internetu, realno ti svašta prođe kroz glavu. Kad ti stvari bez kojih nisi mogao da provedeš dan postanu nebitne, vreme je da se nešto promeni. Da, preseliti se u divljinu bilo bi idealno, međutim, kad je realnost u pitanju, onda su potrebni kratki rezovi da te vrate u normalu. Ako si dugo odsutan, ne planiraj ništa, jer će dosta toga biti drugačije kad se vratiš. Kad ti prvi poziv ukaže na to, znaćeš o čemu pričam. Zato čim se vratiš gledaj da što pre odeš, kad sve ostaviš na duže, skapiraš šta je bitno. Ipak, kad se vratiš, vidiš da ta kategorizacija tako baš i ne funkcioniše u svetu van tvoje glave, kao ni plan za one dane koje si otišao da provedeš, ali ako je tamo bilo dobro, onda nema razloga da se i ovde ne opustiš. Zato ugasi monitor, pusti muziku, upali cigaru i otvori pivo. Živeli!